Kolumne

četvrtak, 4. siječnja 2018.

Milan Frčko | San

Noć me poljubila, kao mnogo puta,
i zvijezde su odmah izgubile svoj sjaj.
U tami duša lagano zaluta
i ti se pitaš gdje je svemu kraj?

Od tame pa do svijetla dugi je put
a srce ne zna da nas bez duše vodi.
U tom trenutku želiš nekoga čut
ali svjestan si da nisi na slobodi.

Htio sam viriti kroz trepavice
a onda se sjetih: ”Ovo vrijeme je otprije”.
Suze su kvasile uplašeno lice.

Nije bilo nikoga da me zgrije.
I baš kada sam pomislio  da ludim
otvorio sam oči i shvatio da se budim.

Nema komentara :

Objavi komentar