Noć me poljubila, kao mnogo puta,
i zvijezde su odmah izgubile svoj sjaj.
U tami duša lagano zaluta
i ti se pitaš gdje je svemu kraj?
Od tame pa do svijetla dugi je put
a srce ne zna da nas bez duše vodi.
U tom trenutku želiš nekoga čut
ali svjestan si da nisi na slobodi.
Htio sam viriti kroz trepavice
a onda se sjetih: ”Ovo vrijeme je otprije”.
Suze su kvasile uplašeno lice.
Nije bilo nikoga da me zgrije.
I baš kada sam pomislio da ludim
otvorio sam oči i shvatio da se budim.
Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.