Kolumne

četvrtak, 4. siječnja 2018.

Pavol Janik | Mudriji zbog tvoje smrti


WISER FOR YOUR DEATH

(for Miroslav Válek)


Roots grow into the earth like coffins,
Opera singers
sound-painterly gargle on the stage,
a storm drives waves to the shores of a puddle.

All at the first moment
of the forgetting of the discovery of America.

At the bottom of their souls
everybody repairs their own Titanic.

The night sky spills itself on the ground
like sparkling snow.

And the dead remain with us
dumb as reproaches.


MÚDREJŠÍ O TVOJU SMRŤ

(Miroslavovi Válkovi)


Korene vrastajú do zeme ako rakvy,
operní speváci
zvukomalebne kloktajú na javisku,
búrka ženie vlny na breh kaluže.

To všetko v prvom okamihu
po zabudnutí na objavenie Ameriky.

Na dne svojej duše
si každý opravuje vlastný Titanic.

Nočná obloha sa sype na zem
ako trblietavý sneh.

A mŕtvi zostávajú s nami,
nemí ako výčitky.


MUDRIJI ZBOG TVOJE SMRTI
(Za Miroslava Valeka)

Koreni rastu u žemlju kao kovčezi,
operski pevači
onomatopejski ispiraju grlo na pozornici,
bura prevrće talase na obalu kaljuge.

To sve u prvom trenutku
posle zaborava na otkriće Amerike.

Na dnu svoje duše
svako popravlja svoj
lični Titanik.

Nebeski svod se osipa na zemlju
kao blistavi sneg.

I mrtvi ostaju s nama
nemi kao pridike.

(1998)

__________________________________________________
  
Prijevod - Translations: English by James Sutherland Smith and into Serbian by Smiljana Piksiades


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.