utorak, 2. siječnja 2018.

Božica Jelušić | Snjegopis, završnica

Foto: Ivan Nivan






















Volim li se? Što je čovjek sebevoljen?
Djetinjstvu otvaram vrata rukom plahom.
Kraj ruševnog zida, gdje raste odoljen
Ostale su stope s mjesečevim prahom.

Volim li se malo, il' se kajem jako?
Iluzije gdje su, putem izgubljene?
Okreće mi život snove naopako:
Tako Kronos hoće i nije do mene.

Peteljka se lomi, latice se truse.
U kapljici suze već se stvori drama.
Srčanost malakše, povlačim se u se:
Nije ovo doba za veliki zamah.

Treba smoći snage, usred polja stati,
Prelistati život bogat kao Širaz.
U tropletu šume, zelenoj kravati,
Prepoznati dotu, dovoljnu za miraz.

Možda ću se ipak voljeti bez straha,
Čujem li u vrtu duha kukavicu.
Grijat će mi ljubav prste parom daha,
Kad pod snijegom nađem živu ljubičicu.

2, siječnja 2018.
Flora Green

Nema komentara :

Objavi komentar