 |
| Foto: Ivan Nivan |
Volim li se? Što je čovjek sebevoljen?
Djetinjstvu otvaram vrata rukom plahom.
Kraj ruševnog zida, gdje raste odoljen
Ostale su stope s mjesečevim prahom.
Volim li se malo, il' se kajem jako?
Iluzije gdje su, putem izgubljene?
Okreće mi život snove naopako:
Tako Kronos hoće i nije do mene.
Peteljka se lomi, latice se truse.
U kapljici suze već se stvori drama.
Srčanost malakše, povlačim se u se:
Nije ovo doba za veliki zamah.
Treba smoći snage, usred polja stati,
Prelistati život bogat kao Širaz.
U tropletu šume, zelenoj kravati,
Prepoznati dotu, dovoljnu za miraz.
Možda ću se ipak voljeti bez straha,
Čujem li u vrtu duha kukavicu.
Grijat će mi ljubav prste parom daha,
Kad pod snijegom nađem živu ljubičicu.
2, siječnja 2018.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.