Kolumne

subota, 9. prosinca 2017.

Slađana Benkus | Nemilosrdan (san)





































Hodamo suncem obasjanom ulicom držeći se za ruke.
Točnije, ti držiš moju ruku.
Čvrsto je stežeš oko zapešća
kao da se bojiš da ne pobjegnem.
Ili samo želiš pokazati dominantnost
pa me vučeš ulicama.
Ponekad ni sam ne znaš put,
gubiš se u svojoj nemilosrdnosti.
Držiš me čvrsto, gotovo bolno.
Hodam ubrzano, gotovo trčeći za tobom.
Hvatam ti korake,
zurim u hladne kocke pločnika.
I kad podignem pogled željan sunčevih zraka
nekako ti uhvatim pogled,
a njegova oštrina baca opet sivilo pločnika u moj videokrug.
Stegneš mi zapešće jače.
Boli me!
Pokušavam ti objasniti.
Ušutkaš me!
Uperim pogled u tvoje oči.
Moje oči zanijeme.
Nemilosrdan si!
Izjedaš sumnjom sebe.
Ubijaš polako našu ljubav.
I mene.
*     *     *
Probudim se izmučena snom.
Ti pokraj mene mirno spavaš.
Osmjehnem se jer sve je to bio samo san.
Poljubim te i opet usnem.
Mirna.
Jer znam: Ti nisi takav…
…i sve je to bio samo san.
Nemilosrdan.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.