Patnje mladog autora XLV.

(N)OVA GODINA

Piše: Jelena Hrvoj

I prije no što smo trepnuli ova nam se godina izmigoljila kroz prste. Jesmo li pametniji? Možda. Stariji svakako jesmo.

Osjećam potrebu napisati zaključnu kolumnu, onu koja će rezimirati 2017. godinu i teško je započeti, a kamo li završiti. No, pokušat ću.

Po običaju, one lošije stvari nekako prve isplivaju na površinu i pamte se duže. Ali te iste loše stvari su one koje nas čeliče i formiraju. Ove godine imala sam još jednom prilike upoznati koliko je knjiga u našoj zemlji zapravo sporedna, a pisac tretiran gotovo kao parazit društva. Imala sam prilike upoznati i svijet nepotizma, vidjeti dubinu ljudske zlobe kroz nepoštovanje tuđeg rada i zaviriti u kutke klanova koji nas udaljuju od one cjeline kakva bi morali biti da opstanemo i budemo cijenjeni.

No, nedaleko tih ružnih stvari nalaze se i one dobre. Baš poput novčića, i ova priča ima dva lica. Ove sam godine imala prilike upoznati borce, nevjerojatne kreativce i one koji trudom, radom i žrtvom pobijaju sve gore navedeno. Imala sam prilike produbiti neka prijateljstva i književne suradnje. A imala sam i prilike vidjeti kako je ono malo ljubitelja pisane riječi jače od svih onih kojima je knjiga tek najobičnija riječ slabo korištena čak i u vokabularu.

Punog srca mogu za 2017. godinu reći da je na svijet donijela za mene tri predivna tiskana čuda. Jedan od njih je naša „Kvaka“ koja je zaživjela i u tiskanom izdanju. Da, zaživjela je zbog prekrasnih ljudi koji su u nju uložili svoju ljubav, vrijeme i sposobnost, a sve to bez ikakvog materijalnog cilja. Jednako sam ponosna što su 2017. godine dva moja romana tiskana; jedan ponovno, jedan napokon.

Zadovoljstvo koje osjećam gledajući ovaj naš časopis kako iz dana u dan raste daje mi nadu da se sve one loše stvari ipak mogu gurnuti iza nas i da naša književna scena može opstati gledana kroz kvalitetu prije imena i poznanstva. Neizmjerno sam ponosna što sam i ove godine bila dio genijalne ekipe koja tvori „Kvaku“. Ponosna sam i na sve koji svakodnevno šalju svoje radove i prepoznaju „Kvaku“ kao mjesto kvalitete. Naposljetku, drago mi je da mogu sa sigurnošću reći kako ćemo zajedno rasti i u nadolazećoj 2018. godini. Rame iz rame, piskarala i čitkarala, kako nas nazivam od milja, krećemo dalje i zajedno krčimo put kreativnosti. Dragi moji, hvala vam što čitate moje kolumne, hvala vam što čitate „Kvaku“ i za istu pišete. Neka vam je sretna i kreativna ova godina, a ova koja dolazi ljepša i produktivnija.

Čitamo se dogodine!