Studeni je mjesec ispunjen vjetrom.
I kiša i snijeg često k njemu svrate.
S njim se jesen igra kao majka s djetetom.
Ljudi ispred peći hladne dane krate.
Moj krov je spreman za bijeli pokrivač.
Nadam se da vjetar neće dići crijep.
Sred Podravine se izgubio stari srndać
koji je zbog vjetra na trenutak slijep.
Šuma pleše valcer na glazbu zore.
Još uvijek su polja bez bijelog kaputa.
Zec sasvim tiho svoju majku zove
želeći da snijeg ove zime zaluta.
Upaljene lampe po ulicama sjaje.
Počinak nas zove u svoje odaje.
Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.