utorak, 19. prosinca 2017.

Kristina Jug | Starica


Sa smirajem dana
spuštala bi izbrazdane ruke na umorna koljena.
Očiju spuštenih do zemlje
zajedno sa suncem zaklapala bi dan.
Skutreni pas kraj tvojih nogu spavao bi, kao da ne sluti...
Životinje u lakom snu dok se njive ljuljuškaju
u ljetno predvečerje.

Sunce se gasi nad selom.
Ruke starice padaju prema zemlji.
Tvrdi mrtvi dlanovi u žudnji za mekom kosom unučadi.
Lavež pasa dugo će parati mračnu seosku noć.
Šuštanje stare lipe neće posustati do svitanja.
Lepet sovinih krila zamest će huka vjetra.
U svježeoprano jutro bakino dvorište
zakovat će samoća i muk.
Pred kućom klupa
Drvena
Prazna.

Nema komentara :

Objavi komentar