spuštala bi izbrazdane ruke na umorna koljena.
Očiju spuštenih do zemlje
zajedno sa suncem zaklapala bi dan.
Skutreni pas kraj tvojih nogu spavao bi, kao da ne sluti...
Životinje u lakom snu dok se njive ljuljuškaju
u ljetno predvečerje.
Sunce se gasi nad selom.
Ruke starice padaju prema zemlji.
Tvrdi mrtvi dlanovi u žudnji za mekom kosom unučadi.
Lavež pasa dugo će parati mračnu seosku noć.
Šuštanje stare lipe neće posustati do svitanja.
Lepet sovinih krila zamest će huka vjetra.
U svježeoprano jutro bakino dvorište
zakovat će samoća i muk.
Pred kućom klupa
Drvena
Prazna.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.