Kolumne

subota, 16. prosinca 2017.

Marijana Kralj | Nosim sve boje sa sobom

Nosim sve boje sa sobom
I ne znam možeš li ti sve to podnijeti
Kad boje počnu puštati kišom
Možeš li ti sve njihove kapi kao ja ljubiti
O, možeš li tu postelju od snova
Na Zemlju spustiti
O drvo nitima ovjesiti
Kao ljuljačku ljeta
Na kojoj volim ležati
I motriti svijet u bojama neba
Ti ne znaš koliko meni treba
Vremena da zaboravim

Nosim sve svoje boje sa sobom
Po njima ćeš me uvijek u svjetini razlikovati
A kad na usnama zatitra njihov čaroban osmijeh
Ti ćeš se s tugom zapitati
Ima li mene u njima

Nema komentara :

Objavi komentar