ponedjeljak, 11. prosinca 2017.

Marijana Kralj | Ne znam zašto izgovaraš nikada


Ne znam zašto  izgovaraš nikada
jer ograđena ograda nema kraja
kao ni treptaji zvijezde kad umire
već na livadi s cvjetovima izrasta
i ja ću te vidjeti ponovno
kao Sunce nebo kad se rađa

Zašto govoriš nikada
dok u fontani  Mjesec se u žuto prelijeva
i tvoje šetnje su tihe
kao šuma u jesen ja s tobom se šećem
sve do jezera gdje se voda umiva
kao ljubav

Na tvojem vratu ugriz je jabuke
u tvojoj kosi vjetar me nosi
zašto govoriš nikada
kad znam da ću te ponovno vidjeti
u bolnom čvoru
malog djelića neba
u uzavrelom viru krvi
što iz ruže crveno kipi
ja ne znam zašto govoriš mi
nikada
jer ono za nas ne postoji.

Nema komentara :

Objavi komentar