jer ograđena ograda nema kraja
kao ni treptaji zvijezde kad umire
već na livadi s cvjetovima izrasta
i ja ću te vidjeti ponovno
kao Sunce nebo kad se rađa
Zašto govoriš nikada
dok u fontani Mjesec se u žuto prelijeva
i tvoje šetnje su tihe
kao šuma u jesen ja s tobom se šećem
sve do jezera gdje se voda umiva
kao ljubav
Na tvojem vratu ugriz je jabuke
u tvojoj kosi vjetar me nosi
zašto govoriš nikada
kad znam da ću te ponovno vidjeti
u bolnom čvoru
malog djelića neba
u uzavrelom viru krvi
što iz ruže crveno kipi
ja ne znam zašto govoriš mi
nikada
jer ono za nas ne postoji.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.