petak, 15. prosinca 2017.

Božica Jelušić | Croatin povratak u zavičaj



Nikada nitko nije do kraja odgovorio, zbog čega se umjetnici, čak i kad postignu svjetsku slavu, tako uporno žele ostvariti u zavičaju. Možda zbog osjećaja duga prema obitelji, učiteljima, tradiciji. Možda zbog djetinjstva i snova posijanih u njemu, koji nam se u kružnom vremenu uvijek vraćaju. Zbog anđela čuvara na uramljenoj slici iznad kreveta, koji rati dječicu na brvi, zbog mirisa sijena u štaglju gdje smo sakrili kruške "crnice" da omekšaju, zbog jaja ispod kokoši, još toploga, koje smo uvrebali i trkom nosili slastičaru za jednu kuglu božanskog sladoleda. Nisu bitni razlozi, već darovi koje u svakom povratku zavičaju donosimo.Lijepe riječi, lijepe slike, uspomene s fizičkih i duhovnih putovanja, sve to svečanom gestom polažemo na "oltar zavičaja", ćuteći u srcu mir i olakšanje.

A što je s našim uspomenama? One su kao zastave na vjetru i dok ih emocije pokreću, lebde, vijore i šire se, dok im zaborav i pomanjkanje entuzijazma oduzimaju snagu, pa omlitave, uvenu, skvrče se i izblijede. Jedino umjetnost ima tu moć, da ih održava živima, pod jednim krovom, u dahokrugu ljudi i bića s kojima dijelimo zemaljsko vrijeme i njegove čudne mijene. Velika je stvar napiti se vode zavičajne, zazvati drvo po imenu, škiljiti kroz tavansko okance prema zvijezdama, naći komadić svoje đačke olovke u raspuknutoj podnici. Zato je svaki povratak nalik hodočašću i svaki odlazak obijeljen je olovnim zrncima melankolije u kutu džepova.

Ako je itko o tome svjedočio svakim svojim darom, potezao, rečenicom i gestom, to je za Podravinu i gornjohrvatski prostor veliki filantrop, donator, zavičajnik i velemeštar oživjele crte IVAN LACKOVIĆ-CROATA. U povodu 20-obljetnice njegove Donacije ILC u Starom gradu u Đurđevcu, pokazujemo to prigodnom dokumentarno-biograjskom izložbom u čast našega umjetnika i prijatelja. Zapravo, svakom našom galerijskom i muzejskom akcijom, želimo mu POVRATAK U ZAVIČAJ učiniti ljepšim, lagodnijim, radosnijim. Neka naša zahvalnost bude na razini njegove velikodušnosti, koja je teško dosegljiva i bezuvjetna u svakoj prigodi.

MONOLOG CRTAČA UZ ASTROLAB (akronim)

Ima na svijetu šuma i mostova i sela;
Vidjeli smo gdje sunce zalazi iza brijega.
Ali tamo gdje pijesak raste ko žuta pjega,
Naš zavičaj se pruža pod plahtom snijega.

Lako je doći natrag, dok traje sjaj epohe,
Ako raskineš spone i uzde mašte pustiš.
Crven krov naše kuće proviruje kroz gustiš:
Kukuruzi i bagrem, hrastovi, bukve i johe.

Ovo je doba kad pogled traži mir i tišinu.
Visoke zvijezde nad nama: Vlašići. Lira, Kosci.
Idemo kao blagi i tihi svjetlonosci,
Ćivićevac se kroz šaš probija u daljinu.

Crta vuče za sobom uspomene i ljude.
Rođen sam da donesem ljepotu svome rodu.
Okusio sam vjeru, herezu i slobodu.
Ako kraj vode zaspim, neka me ne probude.

Tamo ću negdje poči, gdje plove labudovi.
Astralno svjetlo blista: POSTAJEM ČOVJEK NOVI.

15. 12, 2017.

Nema komentara :

Objavi komentar