Kolumne

četvrtak, 23. studenoga 2017.

Tino Prusac | U noći



Koraci u noći
otvaraju nove rane
za stare ožiljke
a  ja sam večeras
samo presavijen list
na pješačkoj stazi
otuđeni duh
u zalasku sunca
što zrači čitavim bićem
i pomno biranim sjenama
na stazama.
Mi prebivamo
kao samo još jedan dah na noćnom zraku
i ništa ovdje ne liječi
ali rane izgledaju bolje
na usnama ljudi koji prolaze kroz naše živote
drže svijeću
ali ne uče vatru života
koji ima okus istog vina
iz mnogo različitih čaša
ritam kušnje
vatre i suza.
Godine baš kao klinci
rastu na ulici
stvari nestaju
u svom plamenu novih početaka
i oči su mi oblaci na vjetru
daleko od tame tog života zarobljenih noći.
Čitati ću pisanje na zidu sjećanja
do krajnosti noći i izvan nje
i piti kapi suza sa stabla života
što vise na tankom lišću u sjeni starenja
kao tama s Mjesecom u daljini
i jedna zvijezda.

Nema komentara :

Objavi komentar