Moja babica
mi je rada pripuvijedala,
kak je negda bile
da je z dedekem hodila.
V nedelju, v cijerkve
su se stali.
Rijetke cajteke, pokle maše
su si vkrali.
V sijencu, pud drijevem
kušlec je dubila.
Ud srama, najrajši,
v črnu zemlju bi se skrila.
Toga grijeha duge nije
nikumu puvijedala.
Stiha je pukuoru zmolila,
pokle kak se spuvijedala.
Da barem morem
babicu za ruku zeti,
z neba na zemlju
same na jen čas sneti.
Pak da vidi
denešnju coprniju,
kak zdej
moderni ljudi živiju.
Dečke i puca
jen kre druguga sedi.
Saki v svoju malu
škatulicu gledi.
Tak se duge spuminaju
bez riječi.
V škatulica se i kušujeju.
Kagda im duoj priječi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.