Kolumne

četvrtak, 23. studenoga 2017.

Luka Tomić | Nižu se crte


Nižu se crte
i poput računa
ono najvažnije govore na kraju
Nižu se crte niz tablu zvanu život
neke u suzi dragoga oka nenamjerno  ostave
pa se nižu i kad se ne nastave

Nižu se crte i vrijeme brišu do rođenja
nižu se crte dok ne krene doviđenja
teći niz ulicu tužne sreće
gdje ta rana nesnosno ih peče
da zemlja nije spas Zemlje
već tajnovito nebo, od mora dublje
i neizmjerno veće

O što je život, ta tabla što sa sebe sve briše
u izlogu svemira tamnom i bez glasa
sve nas ima više sa zakržljalim krilima našeg spasa

Nižu se crte, i boje se
Boje se teći, kad rijeka su
Boje se korijena, kad drvo su
Boje se da su bez gnijezda, kad ptica su
Boje se ljubavi, kad srce su
Boje se, one, dio Boga Svevišnjeg
Boje se voljenog daha više nego ništavnog praha
I nižu se tablom koja tamnija je
nego što bi trebala biti
Nižu se crte
samo rijetke u svoju dušu će stići

Nema komentara :

Objavi komentar