i poput računa
ono najvažnije govore na kraju
Nižu se crte niz tablu zvanu život
neke u suzi dragoga oka nenamjerno ostave
pa se nižu i kad se ne nastave
Nižu se crte i vrijeme brišu do rođenja
nižu se crte dok ne krene doviđenja
teći niz ulicu tužne sreće
gdje ta rana nesnosno ih peče
da zemlja nije spas Zemlje
već tajnovito nebo, od mora dublje
i neizmjerno veće
O što je život, ta tabla što sa sebe sve briše
u izlogu svemira tamnom i bez glasa
sve nas ima više sa zakržljalim krilima našeg spasa
Nižu se crte, i boje se
Boje se teći, kad rijeka su
Boje se korijena, kad drvo su
Boje se da su bez gnijezda, kad ptica su
Boje se ljubavi, kad srce su
Boje se, one, dio Boga Svevišnjeg
Boje se voljenog daha više nego ništavnog praha
I nižu se tablom koja tamnija je
nego što bi trebala biti
Nižu se crte
samo rijetke u svoju dušu će stići
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.