Kolumne

nedjelja, 19. studenoga 2017.

Miro Maraš | Pomrčina Duše


Kad bi barem mogla kroz oči gledati,
Predivna osobo što stojiš ispred mene.
Vidjela bi bol što mi oči vide,
Vidjela bi tugu koja me proždire:

Plod smo tvoje mašte,
Mi smo samo sjene.
Gdje je tvoje počivalište
Za izgubljene uspomene?

Prošlosti sam tvoje duh,
Živim ti u svijesti,
Trudiš se zaboraviti,
Al' viđaš me po cesti.

Sve je tako hladno,
Ptice su sve tiše,
Oči su ti tužne,
Prilazim sve bliže.

Ne boj me se,
Pusti svoju dušu,
Vjetrovima vječnosti,
Po zvijezdama  - nek' pušu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.