Kolumne

utorak, 28. studenoga 2017.

Luka Tomić | Teško je ponekad


Teško je ponekad
podići zrak jutarnji
kad se svom silinom na tebe nakalemi
jer se trebaš dogoditi danu
a ti se nikako ne događaš
Teško je ponekad odjednom
ugasiti oči što u prošlosti gore
Teško je zaželjeti san poznajući
samo noćne more
Teško je ponekad ne vidjeti svoj madrac
posred groba
i da se život ne učini kao neka besmislena soba
Opasno je kad te ljubav napušta
reći zbogom
Prijatelju ona je najviše sveprisutni brod
a najmanje sigurna luka
Teško je ponekad podići zrak u zrak
otužan sav kad lijepe poruke pjevaš zidu
ne imajući u uvidu da i kameni zid uho ima
i da si kako god okreneš na dobitku
Teško je ponekad od hrvati se bolu
kad ga ljudi prodube koliko god mogu
Teško je biti sam u svemu
podići zrak kad tuge krenu
i pretvore svjetlo u mutnu sjenu
Teško je čovjek biti i križni put neznanja prihvatiti
Da ljubav poslije ljubavi dolazi
nikad siguran nećeš biti
ali živ si dok vjeruješ da će stići
Teško se ponekad iz doma izlazi na ulicu
kao što se teško pretpostavi ono što se ne vidi na licu

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.