Kolumne

ponedjeljak, 13. studenoga 2017.

Anica Lukina | Doma


Najlepše mi je doma duojti,
zujti šlape, bosa v travu stati.
Nuovu precvijelu rožicu, pak jagudu teru najti.
Doma sam, tak lijepe je znati!

V oknu se sunčeke ogledava,
obraze i dušu mi žari.
V ruožica drijema maček i lijene namigava,
prelijepe mu je pak za niš ne mari.

Pu dvurišču kokut skaće i pupijeva,
zavađa čuče svoje, a sebe ponos diže.
Maček si i dalje lijene zijeva,
dok su vrata širem otprte na hiže.

Tu me briga ni za oblijeku,
za frizuru i punašanje fine.
Se je jene; če gola, če zamotana v deku,
koj bu duoj rekel, niš me ne brine.

Da mi nešči nudi markiranu opravu lijepu,
skupe, moderne salonke, makar i zlatne,
mijenjala nebi dragi canjek, “zapudoma” krpu
i bose noge ud vrta male blatne.

Lijepe je negda i nekam male prejti,
da se vrnem , vidim i paučine v kutu se veselim.
Takvu slobodu i mir nigde ne morem najti,
jer doma najlakše dišem i najslajše spim.

                           

Nema komentara :

Objavi komentar