Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
ponedjeljak, 13. studenoga 2017.
Anica Lukina | Doma
Najlepše mi je doma duojti,
zujti šlape, bosa v travu stati.
Nuovu precvijelu rožicu, pak jagudu teru najti.
Doma sam, tak lijepe je znati!
V oknu se sunčeke ogledava,
obraze i dušu mi žari.
V ruožica drijema maček i lijene namigava,
prelijepe mu je pak za niš ne mari.
Pu dvurišču kokut skaće i pupijeva,
zavađa čuče svoje, a sebe ponos diže.
Maček si i dalje lijene zijeva,
dok su vrata širem otprte na hiže.
Tu me briga ni za oblijeku,
za frizuru i punašanje fine.
Se je jene; če gola, če zamotana v deku,
koj bu duoj rekel, niš me ne brine.
Da mi nešči nudi markiranu opravu lijepu,
skupe, moderne salonke, makar i zlatne,
mijenjala nebi dragi canjek, “zapudoma” krpu
i bose noge ud vrta male blatne.
Lijepe je negda i nekam male prejti,
da se vrnem , vidim i paučine v kutu se veselim.
Takvu slobodu i mir nigde ne morem najti,
jer doma najlakše dišem i najslajše spim.
Labels:
Anica Lukina
,
kajkavski
,
poezija
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.