Na rubu jame, kraj mamuta tustog.
Mjesto da smamim mamuta u jamu,
Mami on mene, maminu mu mamu.
Na klimav kamen noga moja stade,
Na klimav i on. I u jamu pade.
Jama u tamu namami nas oba,
U jami oba dopadnemo groba.
Tisuće ljeta mi ležimo sneni,
Kao dva gaya, čvrsto zagrljeni.
Mračno je, hladno, u toj našoj hiži,
No fijuk krampa opasno se bliži.
Ipak se čini da nas čeka fini
Staklen brlog u muzejskoj vitrini.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.