Kolumne

srijeda, 11. listopada 2017.

Snježana Akrap-Sušac | Svibanj u Parizu



Sjećanja! „La vie en rose“- slušam božanski glas Edith Piaf i slike se nižu...

Prijateljice i ja zaljubile smo se u ovaj grad „na prvi korak“. Ne želeći gubiti vrijeme, hotel smo napustile brzinom munje. Podzemnom do Latinske četvrti. Tu je teatar velikog Ionesca. Bio je turistička atrakcija grada, a na samom početku bilo je više glumaca na sceni, nego publike u dvorani! Šećemo živopisnim uličicama punih različitih nacionalnih restorana. Provirujemo kroz otvorena vrata grčkoga, a slomljenih tanjura „do koljena“. Jedemo kebab i prolazimo pored Sorbone, najpoznatijeg dijela Francuskog sveučilišta.Gubimo pojam o vremenu pa u zadnji trenutak stižemo na posljednju vožnju podzemne željeznice.

Montmartre u svakom znalcu izaziva asocijacije na umjetnost. Živopisno brdo, mnogo razapetih platna i želje slikara da se jednog dana proslave. Na vrhu bazilika Sacre – Cour. Vanjskom i unutarnjom ljepotom to Sveto Srce - osvaja. Spuštamo se drugom ulicom, mračno lice Pariza. Nanizani „restorani“ koji rade samo noću, rešetke, ljudi koje ne želite susresti.

Ispijamo kavu na terasi kafića u Champ – Elyseesu i promatramo prolaznike. Prolazi, naizgled obična obitelj, ali dva tjelohranitelja ukazuju da su to bogataši iz arapskoga svijeta.

U cijeloj ulici košare za smeće su zakovane i ne mogu se koristiti; strah od terorizma.

Miris svibnja, miris Chanelova parfema u nosnicama!

Čekamo u redu ulaznice za Louvre. Cilj nam je jedna slika: Mona Liza! U gomili turista i mi joj se divimo. Posebno je zaštićena neprobojnim staklom. U tom velebnom zdanju punom vrijednih umjetnina, mladi slikari uče zanat radeći kopije slika poznatih majstora.

Na ulici zapažamo koliko su ljudi opušteni, a mi se još uvijek nismo posve opustili, mi iz zemlje koja je ne tako davno prošla jedan prljavi rat, rat koji nas je sve promijenio. Odlazimo mir potražiti na čuvenom groblju Pere – Lachaise, poznatom i kao Istočno groblje. Prvi puta u životu fotografiramo se pokraj grobova, ali grobova velikana: Balzac, Molière, Callas, Chopin, Proust, Piaf, Morrison, Duncan... Sjetne napuštamo ovo groblje na kojemu je sahranjeno više od 1.000 000 pokojnika!

Vožnja Seinom nakon penjanja na Eiffelov toranj – Pariz sagledan iz druge perspektive. Pogled privlači gotička katedrala Notre Dame iz 12. stoljeća.

Jutro u Orsayu i kao prikovani stojimo ispred platana čuvenih impresionista. Popodne je rezervirano za Centar Georges Pompidou, muzej suvremene umjetnosti. Impresivno zdanje s velikim platoom ispred. Prepuno grupica mladih ljudi, koji sjede na tlu i pjevaju, sviraju, pričaju...

Na svakom koraku uočavamo da smo u gradu velikana svjetske mode. Izlozima ni ne prilazimo, mi obični smrtnici. Ipak, ne uspijevamo se odrhvati „zovu“ francuskih parfema. Postajem zaljubljenik Chanelovih i nikada ih se ne bih odrekla jer ja to zaslužujem“, kako kaže slogan jedne kozmetičke kuće. Neću se odreći ni ponovnog odlaska u Pariz! Ljubav je rođena i traje!

Nema komentara :

Objavi komentar