Kolumne

srijeda, 18. listopada 2017.

Pramcem u sumrak XXVI.


PEN PAL

Piše: Jelena Miškić

Kladim se kako smo svi mi malo "starijie" generacije u svojoj teen dobi imali naviku kupovati kojekakve zabavnike, časopise i stripove. Ja jesam. Na zadnjim stranicama obično su se nalazila imena i prezimena djevojčica ili dječaka i strast ih mladica koji su se htjeli dopisivati. Smo to zaboravili?Uzeti papir, sjesti za stol ili potrbuške na pod i listati brzo, brzo do zadnje stranice ima li koga daleko, još dalje kome treba pisati. Najčešće sam zažmirila na jedno oko i... nasumce odabrala prije cijelog stripa, svih rebusa i labirinata koje je trebalo riješiti i slikica za pobojati, nekoga kome ću odaslati par rečenica.

Ja sam obično svoja pisma ukrašavala flomasterima i šarenim naljepnicama njemačkog časopisa "Bravo" i vrlo često tjerala uzbuđeno bajs do grada kupiti mirišljavi papir na ljubičice ili vaniliju, jer je to bio zadnji krik mode.Nije bilo većeg tripa svaki dan škiljiti u poštanski sandučić da li je stigao odgovor.A sreće kada je doista i stigao, nemjerljivo.A onda promatranje znatiželjno rukopisa i poštanske markice raznih mjesta i zemalja.Tetka mi je iz inozemstva poslala čak i kutiju za pisma. Bila je vrlo lijepa i u dva pretinca. U jednom su bili papiri za pisanje i pripadajuće kuverte, a u drugoj prazan prostor za čuvanje pristiglih pisama.

Nažalost, danas se ne sjećam niti jednog pen pala. Žao mi je zbog toga. Vjerujem kako smo svi vještinu pisanog komuniciranja zamijenili virtualnom. I doista vjerujem kako su prošla vremena iskrenosti i pouzdanosti dijeljenja vlastitih adresa potpunim strancima iz razno raznih razloga. Danas stižu kuverte državnih institucija i drugih obveza i vrlo često ne nose ništa dobro niti išta lijepo. A i mi ako moramo odgovoriti, često je to teška tlaka.Imamo li uopće vremena nekome pisati?Ako nemamo, zašto nemamo?Je li vještina pisanja pisama zauvijek ubila i ono malo strpljenja, romantike, iskrenog nadanja i radosti primitka nečijeg tuđeg vremena odvojenog samo za nas?Kako objasniti ovaj gubitak?Generacijskom nostalgijom?Mogu li se igdje kupiti mirišljava pisma? Dat' ću samoj sebi u zadatak to istražiti, radi svog gušta.



Nema komentara :

Objavi komentar