pijun u velikoj igri
kotačić u velikom stroju
što ne traži smisla ni svrhe
zastava što nema boju
pijun je za žrtvu rođen
djelić sistema, što se može...
tek krajem ploče oslobođen
u sve se pretvorit može
on u spasenje vjeruje
i u otkup grijeha, bogme
a samo silu poštuje
i čizmom usađene dogme
lažni proroci i hulje
što pijune gone s brda
sakrit će se u huku rulje
šljam zaštićen toplinom krda
prezreni pijun dovijeka
drži se svog zadrtog stava...
ne može se probudit čovjeka
koji se pravi da spava
obećane rajske doline...
lako je podatne zavesti
nijedna pahulja sred lavine
nema grižnju savjesti
pijunima bacaju kosti
reciklirane iz žrvnja
ukradene budućnosti
gdje klija samo nova mržnja
stisnut u kalupe svačije
ponizan pred većim i jačim
on mrzi druge i drugačije
i ne shvaća da mrziti znači
bojati se.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.