dok uvelo lišće pod nogama žuti
u ovu krasnu, vjetrovitu jesen
što tajnu ljubav u granama sluti.
U gluhoj noći kada krov ti grli tama
ti spavaš mila na jastuku bijelom
a krvlju mojom kola čežnja sama
iduć tvojim nagim, i usnulim tijelom.
Oćutim ti tada pramen kose drag
srce ti hladno k'o snježna gruda
a vjetar već briše svaki mi trag
i spomen da ikad sam prošao tuda.
1 komentar :
Divno mora biti i prekrasna osoba koja tako pisr
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.