Kolumne

subota, 7. listopada 2017.

Gordana Vlašić | Plod sam


Plod sam,
isklesan iz kamena
sigurnom rukom priznatog kipara
plod bez nadahnuća-
po narudžbi nastao,
zbog euforije i nepromišljenosti.
Gradski trg bez spomenika!?
Napisah nekoliko pjesama
pa ja, budala, zaželjeh da budu ukoričene.
O slavi maštah.

Ženski amaterski pjevački zbor,
govornici, učene glave, ljubitelji i poznavatelji
skrivenog smisla napisanog.
A ja gord, ponosan na sve rečeno,
povjerovah - nisam uzalud živio.

Jedan dan u godini,
samo jedan dan
skida se paučina i peru govna.
Ne saživjeh s narodom.
Pijanci me zapišavaju,
golubovi seru po meni.
Mahovina se uvlači
i u najsitnije pukotine,
pauci zamutiše vid,
a  bršljan grli
kao nevoljeni ljubavnik.
Oko mene lelujaju travke,
pokriva lišće i snijeg.
Tako nevidljiv postajem opet svoj-
plod majke.

Nema komentara :

Objavi komentar