Miris jeseni; noć šapuće.
Uvelim liščem pod koracima
uzdasima potvrđujem ritam.
Mjesečev prah
niz lice tvoje slijeva
sumrak što minute otima,
otvarajući pejzaž neostvarenog maštanja.
Izgovore ću tražiti
krijući se ispod mjeseca
pokušavajući te dublje sanjati.
Dahom sipati osjećaje
prikupljene danas,
skrivene pod kožom duše
pokloniti ih tebi.
Stari vjetar
niz ramena se obrušava
stvarajući titraje kompozicije
kojom te dodirujem.
Uspavan melodijom
pratim nastajanje zvijezda
zaokupljen mislima,
mogu li te bolje voljeti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.