Pramcem u sumrak XXIII.

TKO SE PERA LAĆA...

Piše: Jelena Miškić

Ide rujan kraju, vukovarska tržnica koja vrvi srijedom i subotom u žamoru ljudi uz svježe plodove počinje nuditi i teglice zimnice, ajvara, džemova. Cjenkanjem ili bez, tete redovito stave mrkve ili kopar gratis, jabuku gratis, a ja žicam feferone gratis. Gužva je, ljudi se pozdravljaju, dovikuju, pozdravljaju babe, tetke, kumove, snahe, pitaju za zdravlje, viču, smiju se il odmahuju rukom, sve što na jenoj velikoj tržnici i priliči.


Mrkvama, paprikama, krumpirima, turšijama i pekmezima nisu bitne političke opcije, mladost ili starost, spol ili nacionalnost, bitna je srijeda ili subota. Ali i kad si mrkva, paprika ili krumpir dopadne te izbor. Nema tu labavo.

To je život.

Dunav je plav. Dan je sunčan. To bi bila sjajna premisa za dobar i kvalitetan dan, ali svi znamo da uz obveze na n-tu, zaboravljamo upravo takve rečenice. Jednostavne i dobronamjerne.

Ako si pozitivac u korijenu to zauvijek ostaje. Ostajem pri tome.

Ostajem pri tome da svi mi koji pišemo jesmo pozitivci.

Kako svi mi koji u bremenitim danima teško dišemo jesmo Ljudi.

Kako svi mi kada nas ne štede uvredljivi novinski natpisi, tračevi, besparica, ostale uvrede, kritike, nemoguće situacije u kojima trebaš dokazati - što?, nađemo svoj kopar.

Imaju li babe pravo s onom - kada se zatvore sva vrata, Svemir ti otvori prozor? Ili smo samo skloni slatkom limuni i kiselom grožđu za utjehu.

Ako si pozitivac u korijenu, nema te bure koja će te otpuhati. Promijenit će ti frizuru. Pristani na to. Ne, to nije kompromis.

Svi znamo da nije. Jer i kompromis i dogovor i dobra namjera su u ovim modernim vremenima dobili prefikse ili sufikse, birajte.
Opet izbor.
Ja sam Hrvatica, majka, knjižničarka, šetačica pasa, gurman, spisateljica, prijateljica, plavuša, crnka, mršava, debela, pametna, glupa dugačak je popis pridjeva hrvatskog rječnika.

Što god dojmovi prikazivali, ljepota ili ružnoća je u oku promatrača.

Ja... ostajem ja. Tu nema izbora.