Kolumne

subota, 9. rujna 2017.

Damir D. Ocvirk | Cokula


U zoru stadoh cokulom na cvijetak:
„Izvini stari, ali takav sam igrač!“.
On, tupan bijesni, cikne na trenutak:
„Junačino, zašto ti ne pogazi drač!?“

Nit bodlje nit trna do puke drskosti,
pa se sagnuh ljuto i ščepah ga rukom.
„Junače, na koncu ti meni oprosti“,
dahnu on skrušeno, te preklopi strukom.

Tad zgnječih ga šakom i bacih kraj plota;
gdje još nema sunca već kraljuje inje,
a o podne ruju nezasitne svinje.

Okrutan bijah? Zgodi li se grehota!?
Tja, priznao je lik svu moju pravicu,
a nit' je na cvijeću iskat krivicu

Nema komentara :

Objavi komentar