Božica Jelušić | Družba starih zobljiknjiga

(Pred zidom oliveata na Braču)

Mi smo bili sasvim drugi ljudi.
Olovna smo progutali slova.
Zrak pun soli, tamjan od borova,
Kaplju ulja u obloj posudi.

Gledali smo ples sjena na stropu.
Znali tajne duha i zanata.
U prašini uvelih citata,
Utisnuli svoju čvrstu stopu.

Mi smo htjeli neku čvršću vezu.
U tropletu pletenicu stiha.
Srok i ritam i profil iz štriha,
Simbol, sliku, gipku antitezu.

Procvasti smo umjeli u rimi.
Proslavili zavičajne kote.
Zahliknuti stali od ljepote,
Predajuć se oseki i plimi.

Pod krošnjama ljubav nam je kisla.
Divlja zob je rasipala sjeme.
To je bilo neko drugo vrijeme:
Poezija imala je smisla.