Kolumne

ponedjeljak, 21. kolovoza 2017.

Tijana Rakočević | Bezuha



Upozorenje
Ne umijem voljeti kad pritisneš dugme
Još manje prestati
Vive mon amour vive
U brutalnostima mojim
Kao humana religija
Koja propovijeda odsijecanje ruke
Protivna samoj sebi
Kao fantazmagorija u sivom
Kao odugovlačenje namjeravanje preznojavanje
Ko bi rekao da je tako lako reći volim
Jezikom koji je alergičan na riječ ljubav
Ne mora da znači a može da bude
Što udara u glavu ne udara u srce i obrnuto
Onaj ko čita brzo nikada neće stići do suštine
Onaj ko sporo voli ne ide nikuda
To je ipak samo upozorenje
Neko će jednom obuzdati tvoj smijeh
I u staklo ti zatočiti usne
Bez razloga bez imena bez pitanja
Vive mon amour vive
Sa krvlju vrelom kao samum
I rastankom hladnim kao zemlja
Zaključkom kratkim kao smrt
Bezazleno je nemoćno tužno
Upozorenje
Ali me svojom vedrinom
Prisiljava da ga se bojim

Nema komentara :

Objavi komentar