Kolumne

srijeda, 2. kolovoza 2017.

Slavica Gazibara | Udah


nisam znala granice neba i zemlje
granicu tebe i mene
i koristila sam samo udahe
da prerastem oblake
onda kad smo bili zajedno

smijeh je izlijetao
istim tonom istom bojom i brzinom
a zajedničko lupanje srca
bilo frekvencijom našeg postojanja
tada
kad smo bili zajedno

sada puno više znam
pa matematički precizno postavljam crtu obzora
a pogled usredotočujem na sigurnost tla
svjesna da je letenje ipak stvar fizike
i da pokušaji završavaju aritmijom

kad si odlazio
udahnula sam te
u sve prazne pretince
i mada su katanci već hrđavi
ne otvaram ih
jer još uvijek određuju
ritam mog svemira

ponekad samo zapitam se
da sam koristila izdahe
bi li to ublažilo pad

Nema komentara :

Objavi komentar