Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 9. kolovoza 2017.

Natali Šarić | San o brašnu



Ne govori da rastemo.
To je odnos za dvoje.
Zanos za svoje.
Kruh utroje.
Ne tvrdi da je ljubav
meki sumrak na kamenu.
Oštra je to bol u ramenu.
Kronični podsjetnik
da smo se voljeli čvrsto.
Traj sam.
Ne slaži moje sjene
u svoja svitanja.
Ostat ćeš vječno zanesen,
a mene je već u kolijevci
sustigla riječ koja puca u leđa.
Ne svrstavaj moj nespokoj
u skicu o voljenju.
Ja stvari nazivam pravim imenom
ma koliko duboko ubadale.
Zato tvrdim...
Nije to bio san udvoje.
Moja se jara utopila u zadnjoj kapi vode.
Ti i dalje grliš ljetinu ozime pšenice
sijući brašno pod postelju.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.