Kolumne

petak, 28. srpnja 2017.

Mario Kovačević | O, smrti


o, smrti,
ne budi ohola
kad opet staneš preda me,
sama i gola...
i okrutna ne budi
k'o što mogu bit ljudi

nježno me prigrli
i ne pitaj otkud se znamo
svi mi, prekasno umrli...
ko ugašeni glas razuma,
nikom važno ime
između dva datuma

o, smrti,
ne boj se doći
u snu, kad budem spreman
s tobom na ples poći...
zavedi me poput žene
koju oduvijek znam,
kao dio mene

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.