Jedna se barka ljulja u predvečerje.
Modrina vode biva tanja od tila.
Na mokru kamenu galeb si čisti perje.
U ljudima se budi nepripadanja sila.
Češljaju modri prsti uvojke sjena.
Ispod palme je ono krilo šuplje i meko.
Kao da ovdje nisu imali uspomena,
Sjeli bi ljudi u barku, otplutali daleko.
Srpnja, 2017., Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.