Oblaci nametnuli svoje sivilo.
Nekad je čovjek preumoran i da se nada.
A sunce...
Nek' drugom nekom danas sije.
Sutra ću moći ponijeti njegove zrake.
Danas su mi ruke preslabe i za snop svjetlosti.
Čeznem za poljupcem u čašici dlana.
Tako to obično čeznu umorni dlanovi.
I dok se duša lomi, ja znam:
nije mi prvi put,
ni danas neće prepući.
(Iza šutnje, 2012.)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.