Sonja Smolec | Aleksandra Martinović: Zatočeništvo

Prvi put pročitala sam odlomak iz knjige Zatočeništvo pred kojih mjesec ili dva ne znajući tko je autor, ne gledajući ime, tek uživajući u tekstu koji je bio toliko drugačiji od mnogih do sada objavljenih.

U masi mnogih novih, mladih, ili po godinama i manje mladih autora, pojavila se autorica koja ne da samo piše drugačije već se temom koju je uzela za radnju svoje knjige u mnogočemu odmaknula od svih ostalih. Imala je dovoljno hrabrosti uhvatiti se ukoštac s tematikom o kojoj nije jednostavno i lako pisati. Kod nje nema vještica, vampira, kozoroga... Unatoč tome, radnja po svemu, iako smještena u vrijeme sadašnje, tako sam ga ja doživjela, podsjeća na „dark ghotic stories“. Servirana su nam dva paralelna svijeta, jedan normalan, onakav kakav poznajemo, i drugi, koji je toliko različit od prvoga, u kojem vladaju neka druga pravila i društveno uređenje kakvo je teško zamisliti da bi zaista moglo postojati. Vjerujem da se, prije nego je napisala prvu rečenicu svog romana, autorica itekako dobro pripremila za ono što ju kao pisca takvog djela očekivalo u njegovom stvaranju.

Aleksandra Martinović vrlo vješto vodi nas iz ovog običnog, u jedan takav drugi svijet zajedno s glavnim likom, mladom djevojkom koja tek smrću svojih roditelja otkriva da nikad nije bila slobodna, da je od uvijek bila talac sekte koja upravlja ljudima, njihovim emocijama, određujući sve što smiju ili ne smiju raditi, što moraju raditi, kako se ponašati, o čemu smiju a o čemu ne smiju - razmišljati.

Svaki trenutak života u toj zajednici svim njenim članovima može biti zadnji. Nitko od njih ne zna kada će se i čime ogriješiti o zakone koji su toliko strogi, dozvoljavaju mučenja, psihička, fizička... I sva ona o kojima ne možemo niti sanjati da postoje.

U samoj radnji i načinu pisanja povremeno se može nazrijeti autoričino neiskustvo, no ona nije toliko izražena da bi ometala konačan užitak čitanja. Uz ponešto uredničke intervencije ova knjiga postala bi pravi mali književni biser tog žanra.

Što može osamnaestogodišnja djevojka koja otkriva jedan sasvim drugačiji svijet koji ugrožava i njen život, na koji način može osvetiti svoje roditelje? Može li svojim dolaskom u sektu, odnosno prisilnim povratkom na mjesto za koje nije ni znala da postoji i da mu i svojim nasljeđem pripada, uništiti istu, osloboditi sebe a svijet osloboditi zla?

Uzeti takvu tematiku za radnju knjige nije nimalo lako. Čitatelj, koji je i donekle upoznat sa sektama, stvarnim i izmišljenim, o kojima se članci pronalaze na Internetu ili YouTubeu, naježit će se od svega o čemu Aleksandra piše. Njen spisateljski um otvorio je doslovce vrata pakla dozvolivši nam da zavirimo ne samo u njenu maštu već i u svijet koji nije nemoguće da ne postoji. Sve zavisi kako tko pakao zamišlja, ali ono o čemu ona piše veoma je blisko tom viđenju.

Zgražanje nekih čitatelja samo će dokazati da i o tome treba pisati, i to na način na koji je to Aleksandra napravila. Pisati o tome ne znači biti ljubitelj takvih sekti. To znači biti svjestan mogućnosti njenog postojanja. Sve ostalo odradila je njena izuzetna mašta odjenuvši mogući stvarni svijet, o kojem se priča šapćući, ili se ne priča da se ne dozove zlo... u odličnu fikciju, pravi triler koji neće dozvoliti da knjigu samo tako ispustite iz ruke.

Knjiga Zatočeništvo prepuna je akcije koja oduzima dah. Kad pročitamo roman onda i sam naslov dobiva jednu novu, zastrašujuću dimenziju.

Rečenice u romanu teku lagano, nisu predugačke ni teške. Opisi, kojih nema suviše, smješteni su na pravim mjestima. I, naravno, ljubav bez koje ne može niti takav roman. Ali, kao što je i tematika drugačija, tako su i ljubavi Aleksandrinih likova - drugačije.

Ne otkrivajući radnju romana, isti mogu preporučiti svim čitateljima koji vole horore i trilere. Zavirite u nešto što nikada niste očekivali. Ako se usudite.

Možemo samo poželjeti da se Aleksandra Martinović uskoro pojavi s novom knjigom kojom će dokazati ne samo svoje spisateljske sposobnosti već nam se predstaviti i kao pravi pripovjedač koji gradi radnju bez ikakvih nedostataka.