Kolumne

ponedjeljak, 22. svibnja 2017.

Robert Janeš | Noli me tangere, Alejandrinas!


Linije rišem, točkam, od sitnih dodirnica -
i neugodu ćutim - humak obrastao dračem;
u rukama mi vene grst žutih osjetnica,
brazleta mi robusna pesti okiva plačem.

Ne pitaj za kim, za čim! - bjež' od instrumentala -
zazorit će sjećanje na noćne polucije!
Jagma pod skramom misli lak odgovor bi dala -
nuđa mi prividan red brze restitucije.

Ne tičite se mene, djeve dugijeh ruku -
da pređem s vama Bifrost, vi željno biste htjele!
Al' ja se ne junačim pod strijelama što tuku -

moja pojavnost liči na vašarske brigèle.
Iz grešnih brevijara čatite mi na muku -
monstrancu ovu neće taknut ruke vam bijele.

Nema komentara :

Objavi komentar