Miroslav Pelikan | Brijeg

Zamisli brijeg na kome si nekoć sjedio s djedom i crnim psom
Djed je već bio jako star ali blistavih očiju,s isuviše želje u srcu od bilo koga, sjećaš li se toga dana, nježnog zvuka zvona izdaleka i lahora što promiče kroz lišće ?

Slijede stavci veličanstvene šutnje

Sunce je visoko, toplo je, sjene drveća brane nas, gledamo prema zvoniku i čudesnoj zemlji što se prostire ispod, rijetki oblaci na nebu

Znajući

Više nikada neću doživjeti ovaj trenutak