Kolumne

četvrtak, 11. svibnja 2017.

Maja Šiprak | Jutra bez tebe




Postoje jutra kada ne želim otvoriti oči
jer te nema na dohvat ruke u toplini postelje
jutra u kojima moje misli ne obitavaju
u tvojem plavom pogledu

uzalud tražim komadić neba
dovoljno osunčan i lijep
da ispuni dan jedne žene
u kojem nema tvojeg osmijeha i dodira

postoje jutra u kojima me dotakne dan
i donese predvečerje
a tuga nabuja kao slutnja
misao kako nemam ono što najviše želim

svi imamo ono nešto
negdje
nekog kog sanjamo
trebamo
i želimo pored sebe
zauvijek

nikome neću kazati
koliko me bole daljine

postoje jutra kada slutim odjek tvojih koraka
jutra u kojima  prepoznaješ mene u sebi
a da ne izustim niti riječ

osim bezglasnog pokretanja
nijemih usana
u čežnji za tvojom blizinom

Nema komentara :

Objavi komentar