Kolumne

utorak, 11. travnja 2017.

Ankica Kale | Moja baba


Moja je baba zaspala davno
i ona još uvijek spava,
u dvorištu prileglo podne,
pod zidom klupica plava.

Vrijeme je ručku, nikoga nema
al' ja uporno čekam
da me baba na ručak zove
i kaže:
„Dođi i ti, mali vraže“.

I sve mislim kako će baba sad gore
kad nikad nije puno molila Boga,
s kim je i kod koga?
I ne mogu zamislit moju babu
kako, dokono, moli i drijema;
ona mora da anđelima ručak sprema,
 i već čujem ciku i graju,
i mislim
kako je dobro onima gore
s mojom babom u raju.

Nema komentara :

Objavi komentar