i ona još uvijek spava,
u dvorištu prileglo podne,
pod zidom klupica plava.
Vrijeme je ručku, nikoga nema
al' ja uporno čekam
da me baba na ručak zove
i kaže:
„Dođi i ti, mali vraže“.
I sve mislim kako će baba sad gore
kad nikad nije puno molila Boga,
s kim je i kod koga?
I ne mogu zamislit moju babu
kako, dokono, moli i drijema;
ona mora da anđelima ručak sprema,
i već čujem ciku i graju,
i mislim
kako je dobro onima gore
s mojom babom u raju.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.