Kolumne

četvrtak, 20. travnja 2017.

Nena Miljanović | Ptica na lancu


Čitam Vislavu Šimborsku
I čeznem za nepristojno crvenim šeširom iz njene pesme
Nepriličnim za prosede pramenove i izvesne godine
(ne znam zašto uopšte bojim kosu u tamno
I bojim se pitanja o datumu rođenja)
Izvesno
Pala sam pod uticaj diktature mladosti
(i njenih privilegija na ljubav i pisanje poezije)
Koja poznosti nalaže tamne boje i svetle i “čiste” misli
Čak i pesme očišćene od neprimerenih stihova
O ljubavi i žudnji u (ne)doba

Žudim
Da pred svima budem kakva sam pred sobom
Bez “straha od letenja”
Da se kikoćem ujutru pred izboranim ogledalom
(šašavo kao šiparica)
Bezobraznim snovima o nekome
I da me se nimalo ne tiču šetači kasno uveče
I njihovi pogledi iskosa na smešnu vremešnu
(što u nevreme šeta žar-pticu na lancu)
I na njenu lanenu kosu što vitla na vetru
Ispod žarko crvenog šešira
Za koji je zadenut svitak stihova
Od kojih
I plavi noćni vetar pocrveni od stida dok ih lista
I odnosi nekome
(nikome)
Tamo negde gde (ne) spadam
Gde su Vislave
I ptice bez lanaca
I vreme bez kalendara
Tamo
Negde
Nigde


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.