/Ulomak iz recenzije/
Čini se, a potvrdu tome daje bezbroj primjera s naših društvenih mreža, da čovjek u više od 5000 godina, od faraona do danas, nije značajno napredovao: piše svoje intimne povijesti i svete knjige po zidovima (ovaj put virtualnim) i klanja se mačkama (ovaj put bezbrojnim šarenim tigricama, sivim, sijamskim, perzijskim, ribaricama s jezera Van, bezrepim manksicama, Maine Coon, norveškim šumskim, ali ponajviše običnim uličnim i kućnim mačkama, bile plemenite ili neplemenite).
Mačke svih boja, vrsta i fela predmet su obožavanja milijardi ljudi diljem svijeta i zaštitni znak cijelih skupina (ponajprije žena), a kojima tijekom prijenosa uživo iz bezbrojnih azila na društvenomrežnim stranicama u terabajtima lete emotikoni u obliku srca i poljubaca. I definitivno su preuzele titulu najomiljenih kućnih ljubimaca.
Takva je i mačka Bella: ona je, naravno, obična mačka, ali istovremeno centar svijeta ove knjige. Ona je dobra, zločesta, umiljata, prepredena vragulja. Jednostavno rečeno-mačka.
U ovim kratkim crticama u stihu, uvjetno rečeno poeziji, upoznajemo se s mačkom Bellom i njezinom „služavkom“ koju ćemo povezati s hipersenzibiliziranom ženom srednjih godina, a kroz njihov se odnos zrcali stvarnost u brojnim nijansama. Mačka Bella je istovremeno i predmet obožavanja i agnes koji pogoni radnju, štoviše, neslučajnim slučajnostima dovodi do promjena u životu svoje „služavke-spasiteljice“.
„Moja mačka Bella“ stoga je ona vrsta knjige koja bi temom i izrazom mogla biti zanimljiva kako mlađoj dobnoj skupini, tako i svima nama, navodno odraslima, nadomještajući ono nestalo, iščezlo dijete u nama koje svojim magijskim moćima bezuvjetno čini ovaj svijet, unatoč svim poteškoćama, zapravo lijepim mjestom.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.