Kolumne

četvrtak, 6. travnja 2017.

Mario Kovačević | Zeleno žito i trava


...pecnu me u leđima...
...i zamirisa trava ko što nikad nije...
jer kosio nije nitko
odavno zarasle livade
a trebalo je...
u to ljetno doba
podivljalu marvu nahranit'
i vodom napojit'
a trebalo je...
ne vjerovat' „plavcima“,
a još manje onima
što su nekad sa nama
žito sijali i pjesme pjevali,

dijelili s nama dobro,
a donijeli zlo...
mržnjom zadojeni, rakijom opijeni
crni stigoše kosci
derući se:
jala! glavu dolje, okren' se!
...ko zeleno žito nas pokosiše...
...i zamirisa trava ko što nikad nije...


Srebrenica 1995. – 2005.

Nema komentara :

Objavi komentar