Kolumne

srijeda, 1. ožujka 2017.

Marija Jurčević | Klijet


Kda vu svoju klijet dojdem,
na štenge gor vuzajdem.

Na poceku črni moaček spi,
Čim dojdem, mam se zbudi,
Odprem vrata, jena stara postelj, di nišće već ne spi
i vanjkuš i poplun stari
i se naše stvari.
Šarajzlinom razgrnem pepel v peći,
nutre mrtvi ftić spi,
Frast ga je spopal
Čez dimnjek je opal
sad nutreka mrtev spi i cela hiža po smudelinu smrdi
i vanjkuš i poplun stari
i se naše stvari.
Kod peći sedim,
čez obluk gledim,
Agacija diši vane,
zaprem oči i senjam boljše dane.

1 komentar :