Kolumne

srijeda, 1. ožujka 2017.

Robert Janeš | Virtualni rad Δ φ


Curi san kroz ventil koji ne brtvi.
Težak korak vrši šaptanje žitno.
I gazi. Gazometar se pritom vrti.
Bjesomučno. Raskoračanje sitno

stvara delta fi dolazećeg zvuka
i uzgrednog odlaska u brzini
izmjene slika za hranjenje puka.
Puštanje plinova je na razini.

Ljudi u poljima, lica im u blatu;
mažu se rukama, slobodnim stilom.
Remetinečki Gay, skriven u zlatu.
Međ’ stupovima, šetnja peristilom.

Pretežak je teret taj prekrižni put,
tima što baciše svoje kamenje.
Onaj što jučer preokrenu kaput,
pokupit će sveg’ ga, kao znamenje.

I sve će opet doći na nečije,
a raju ne mo’š zadovoljit nikad;
namnožit će se potomstvo zečije –
novim ga cjepivom trebat će pikat.

Plodovi redom otić’ će u sjeme,
svemir ih bilježi k’o minuli rad.
Ionako on prošlo je vrijeme,
pogled natrag, u nemarni nasad.

Na kraju će sudac zastaru sudit,
u magli gustoj zavladat će tajac.
Sjet će o putu odabranu budit,
na koncima plešuć, šareni pajac.

Nema komentara :

Objavi komentar