Kolumne

srijeda, 15. ožujka 2017.

Dragana Novaković | Strepim od tvog zaborava




(M.V.)

Negdje u noći,
dok voda žubori nebeskim svodom,
ja strepim od tvoga zaborava.

Plašim se da ćeš u moru istih
pronaći val nalik mome,
kojim ćeš, popraćen burama i vjetrovima,
pohrliti drugom kopnu
i vidjeti oceane drugih svjetova.
Da će ti jedro, u rujanski suton,
krasiti plimu i oseku tuđih snova
i da ćeš negdje, ploveći tako,
zaboraviti na riječi naših hridina.

Plašim se, ali ti ne govorim ništa.
Ostavljam te da sam, svojim kromilom,
upravljaš vrtlogom uma i duše,
krijući vješto gorčinu prosute soli
na molu neostvarenih želja.

...

I dok negdje, u noći,
voda tiho žubori nebeskim svodom,
ja stepim od tvoga zaborava.

Nema komentara :

Objavi komentar