(M.V.)
Negdje u noći,
dok voda žubori nebeskim svodom,
ja strepim od tvoga zaborava.
Plašim se da ćeš u moru istih
pronaći val nalik mome,
kojim ćeš, popraćen burama i vjetrovima,
pohrliti drugom kopnu
i vidjeti oceane drugih svjetova.
Da će ti jedro, u rujanski suton,
krasiti plimu i oseku tuđih snova
i da ćeš negdje, ploveći tako,
zaboraviti na riječi naših hridina.
Plašim se, ali ti ne govorim ništa.
Ostavljam te da sam, svojim kromilom,
upravljaš vrtlogom uma i duše,
krijući vješto gorčinu prosute soli
na molu neostvarenih želja.
...
I dok negdje, u noći,
voda tiho žubori nebeskim svodom,
ja stepim od tvoga zaborava.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.