Kolumne

subota, 11. ožujka 2017.

Dnevnik (ne)obične djevojke


In vino veritas

Piše: Božana Ćosić
 

Kažu da pijan govori što trijezan misli. Ne slažem se u potpunosti s tim jer sam znala čuti nevjerojatnu količinu gluposti iz usta pijane osobe, ali, ima tu i istine. Ponekad za neke riječi čovjek treba hrabrost i, nažalost, ponekad je nađe u piću pa izgovori gotovo sve što nosi na duši. Sinoć sam slično doživjela samo još uvijek ne znam je li uistinu u vinu istina. Da budemo načisto, ne pijem, a ni ne sviđa mi se kada ljudi piju. Osim što je štetan za zdravlje, što i te kako može prouzročiti ovisnost, alkohol i mijenja ljude tako da ih prikazuje onakvima kakvi nisu. Također se dešavaju i jako, jako ružne stvari u pijanstvu, no, da vam ne držim predavanja o alkoholizmu, prijeći ću na stvar. Naime, jučer je Lana imala rođendan pa smo se opustili. Svi smo popili, pa čak i ja. Ispočetka je bilo zanimljivo, sve se vrtjelo oko šale i dobrog provoda, ali ono što je uslijedilo totalno me šokiralo.

Citirat ću razgovor.

U jednom me je trenutku Hrvoje zagrlio: „Volim te“ rekao je.

„I ja tebe“ odgovorila sam.

„Ali ja tebe volim više. Sto posto. Sve cure koje sam imao zapravo nisam volio. Znaš kako sam to shvatio? U situacijama kada uopće nisam mislio na ljubav. Na primjer: Nešto te boli, a ja bih najradije da prijeđe na mene. Tužna si, a meni se srce para. Kužiš? To su znakovi ljubavi a ne samo izjava. Ljubav treba osjetiti.“

Malo je reći da sam procvjetala. Srce mi je bilo ogromno i bubnjalo je u mojim grudima, a onda se preselilo u grlo. Lana se nasmijala nakon što je Hrvoje opisao svoju ljubav pa dodala: „Aaaa... divno. Kao golupčići ste“ na što je Hrvoje šaljivo reagirao: „O, pa zar ti Antonijo nije nešto slično rekao? Morat ću ga ukoriti.“

„Nije i ne želim da mi kaže. Antonijo je samo sredstvo.“

Oboje smo se začuđeno pogledali na što je prasnula u smijeh.

„Vi mislite da volim Antonija i da od njega očekujem ljubav. Ne, ne... Neee želim da me Antonio voli, želim da me ti voliš.“

Opet smo se Hrvoje i ja pogledali, ali ovoga puta šokirano.

„O čemu ti pričaš“ Hrvoje je pitao ozbiljnim glasom.

„Želim da me ti voliš“ ponovila je bez obzira na naša šokirana lica.

„Pijana si“ rekla sam i uistinu vjerovala svojim riječima. Nisam mogla takvo što pripisati ničemu drugom osim pijanstvu. Poznavala sam Lanu oduvijek i za nju bih stavila ruku u vatru. Nisam je vidjela toliko pijanu i u sebi sam se zaključila da je baš to razlog njezinih nepromišljenih riječi. Ta ako ću malo dublje zaviriti tko zna koga je vidjela namjesto Hrvoja. No nastavila je po svom.

„Od prvog dana... prvog dana kada sam te vidjela, poželjela sam te. Ali Ema mi te otela. Ali ja znam da nije za tebe i da ćeš to kad-tad shvatiti. Ja sam za tebe. Ja te volim onako kako te Ema nikada neće voljeti.“

Nakon te nevjerojatne izjave okrenula se, pograbila Antonija i prepustila se plesu kao da se netom prije ništa nije dogodilo. A Hrvoje i ja? Zatečeni novonastalom situacijom neko smo vrijeme plovili svaki u svojim mislima a onda zaključili da takvo što ne može tek tako proći. S obzirom  da joj je bio rođendan nismo ga htjeli pokvariti. Pustili smo da se slavlje nastavi. Ali... Nakon trežnjenja morat će nam objasniti.

Morat će nam objasniti što se događa.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.