Kolumne

ponedjeljak, 20. veljače 2017.

Zoran Hercigonja | Michel. Houellebecq: Elementarne čestice


U prvom čitanju Elementarne čestice u svojoj elementarnosti sežu u literarnu erotomaniju konstrukciju Parnas brda s brdom silovanih muza. Agnosticizam kroz strast i žudnju u lutanjima za vlastitim sobom. U drugom čitanju čestice nalikuju na Joyceov Uliks i lutanja od jutra do večere. U trećem čitanju konačno zadobiva kompletnu formu proročke vizije modernog vremena i „sumraka bogova“ kompletne civilizacije.

Končano jedan roman bez čvora na jeziku progovara o toliko očitom banalizmu dekadencije civilizacije 21. stoljeća i pretvaranja iste u najrudimentarniji niži primat. Taj „...povratak brutalnom kultu snage, odbijanje sustava svjetovnih pravila izgrađenog dugogodišnjim procesom u ime morala i prava...“ gurka društvo i njegove navike na rub provalije. Društvo čija se egzistencija svodi na seks, televiziju i religiju moderno je društvo Houellebecqove ispovijesti Elementarnih čestica. Izgleda da nikog nije briga za propadanje društva. Svijet zapada u posljednju fazu svoje egzistencije: u stagnaciju i mrtvilo. Problem je toliko očit, ali nitko o njemu previše ne govori. Oni koji progovaraju govore s dozom diskrecije zbog straha od sirovog kulta snage.

Elementarne čestice su odiseja modernog vremena u kojoj agnostik s postporođajnom traumom traži sebe u beznađu skitanja u pitomim i naoko toplim krajevima, ravnodušno tražeći nasladu i „...narcistička zadovoljstva koja donose tuđe poštovanje i divljenje...“ kao u omanjem čoporu.

Prijezir, satira, ironiziranje, raspetljavanje čvora estetike laži i iluzija, poziv su za odstranjenje ljudskog licemjerja koje je stvorilo civilizaciju i sustave vrijednosti. Roman progovara sasvim jasno o dokidanju slitina poput civilizacijske samilosti, altruizma, morala. Moderan svijet opisan je kao „...uskomešali zvjerinjak...“ bez horizonta, gdje se jedinka grčevito bori za što više užitaka. Ta borba se ne zbiva samo na elementarnoj razini nego na svim sferama ljudske egzistencije pod utjecajem liberalnog kalupa. Jedna divna svetogrdna karikatura koja iscrpivši seksualno zadovoljstvo, prelazi na neobuzdano zadovoljstvo okrutnosti.

Što reći nego pomračena vizija svijeta u koji se polagano pretvaramo, oslobađajući bestijalnosti i zla. Ukratko ovo je kritika modernog svijeta, jedna dobra opomena i proročka vizija budućnosti. Budućnost svijeta u raljama erotike i seksualnosti kao karika u lancu sustava socijalne hijerarhije.

Nema komentara :

Objavi komentar