Kolumne

ponedjeljak, 20. veljače 2017.

Luka Tomić | Ti si iznutra ocean



Ti si iznutra ocean
ne znam kako bih drugačije nazvao
tu tekuću dobrotu što u tebi osluškujem
ti daješ čvrstinu mom zraku
da svaki dan uvjerljivo pobijedim
s kojom tajnom si rođena, k'o križaljka nerješiva
dešavaš mi se pred očima, a ja te ne shvaćam

Kao da sam beskrajna obala
a ti ocean koji kod mojih rubova navraća

Meškoljiš se u mraku
uranjaš u tužno lice
zvjezdice maziš spužvastim sjajem
a od ljubavi bježiš k'o od krivice

Tjeraš me dobroto poput psa
pa na krilima nevinog sna lete vještice
pada moj prvi ljetni snijeg
jer ti si iznutra ocean, odavno zaleđen

Morske orgulje sviraju
na valovima tvoje dobrote
glasnoće te uopće ne skrivaju
od tebe sunce se žuti
ti si dom svih mojih anđela
srce za tvojom srećom k'o za Bogom žudi

Ti si iznutra ocean
svoje brodove po tebi ispraćam
na put bez povratka,
il' živim il' se utapam
ovisno kako se tvoji strahovi sužavaju i šire
ti si iznutra ocean
gospodar vode mirne i nemirne
što me uvijek poštedi u zadnjem zovu smrti
ti si iznutra ocean koji spaja ljubav i srce
imaš dvije obale, dvije duše
svoju i moju


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.