Kolumne

četvrtak, 16. veljače 2017.

Snježana Akrap-Sušac | Snoviđenja



Tati

Svakog jutra sjedim u vrtu. Prva kava i cigareta. Gledam mirnu morsku površinu kako se ljeska. Vidim te. Veslaš. „Vižitaješ i vršu i mrižu.“

Čujem škripu nepodmazanih dvorišnih vrata. Ideš mi ususret nasmijan, noseći „svoju“ bijelu kantu punu ribe.

Nestaješ.

Suze.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.