Snježana Akrap-Sušac | Hrenovka

Ležali smo zagrljeni. Upitah ga kakav je bio seks – Ni najbolji ni najgori, reče iskreno. Tek sam puno kasnije shvatila da to nije zapravo iskrenost, nego potpuna ravnodušnost spram mojih osjećaja. On je morao znati, čim sam ga to pitala, da želim čuti nešto ljepše. Komentirala nisam ništa, nego nastavismo razgovarati. Spomenuh da ću se uskoro vidjeti na kavi sa zajedničkom poznanicom. – Nije ona društvo za tebe, ona je „ hrenovka“, reče podsmješljivo. Na moje očito neznanje, objasnio mi je da tako zovu djevojke koje je lako „odvesti“ u krevet.


Opet nisam ništa rekla, ali sam pomislila da one ne idu zbog njihova, nego zbog svoga zadovoljstva.

Nisam ga vidjela jedno dulje vrijeme. Nekoliko puta smo se čuli i vrlo često povrijedili jedno drugo. Reče mi nedavno da se moramo makar još najmanje jednom vidjeti jer puno izgovorenog traži objašnjenje. Seks se podrazumijevao. – Nećemo se vidjeti, dušo. Ja nisam hrenovka, nego „kranjska“ debela i slasna. Završila sam razgovor, uzela senf iz hladnjaka i odnijela ga mome novom dragom. I dok smo zadovoljno žvakali „kranjsku“ umočenu u senf, upitah ga kakav je bio seks. Zagrlio me masnom rukom i rekao ono što sam željela čuti: „Bolji i od kranjske, ljubavi!“

Prošlo je puno vremena od te noći, a mi još uvijek imamo pun hladnjak kranjskih.