Kolumne

ponedjeljak, 13. veljače 2017.

Predrag Subanović | Čudna je ova noć



Ti sama, ja sam...
Ti prebireš po sjećanju o nama,
Znam
Ja čeznem za tobom,
Znaš
A stojimo svako iza svog zida koji jedno prema drugom izgradismo
I ne čuje se sa druge strane ni ptičica; ni lavež; ni auto... ni sunce ne svijetli preko oboda; ni vjetar tako visoko ne duva
Samo grafitti praznih, a bogato oslikanih riječi koje zvone još tuplje nego što znače
Ruke prekrštene u prkosu i samozadovoljstvu, kakvo li je samo zadovoljstvo poraziti ljubav!!!
Zgažena leži; odbačena; osvetnici joj od haljinice učiniše dronjke
Cvjetovi joj zgaženi kao uđubreni korov
Britelice pokidane kao silovanoj prostitutki
Jeftinoj.
Šta učinismo?!
Kako li je porazno kad ti se pobjeda obljutavi?!
Znaš li to, moja draga?
Znam li to, tvoj dragi?

Nema komentara :

Objavi komentar