Kolumne

ponedjeljak, 13. veljače 2017.

Boris Marić | Duplo dno


Na moje sjećanje
Pao je snijeg
Nošen glasom slatke smrti
Iz brisanog prostora
Zaraženog slobodom
I nečega jasnijeg
Od trenutka kada sam shvatio
Da moj prijatelj liči na Isusa
I da će ga razapeti
Vlastita djela
Iz kosmičkog ciklusa
U naša tijela
Proviruje bezdan
I crpi život otrovan snom
I samo pjesnik
Vidi šta smjera
I nalazi vječnost
U prolaznom.

Nema komentara :

Objavi komentar